Hrvatska politika

Nakon dužeg razdoblja, u kojem službena hrvatska politika i vlast nije imala
razumijevanja za obrazovanje odraslih, a kao rezultat intenzivnog povezivanja i otvaranja
prema europskim i svjetskim integracijama, uocava se bitan zaokret.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, u prosincu 2002. godine, usvojila je i
objavila «Deklaraciju o znanju», kojom ukazuje na važnost znanja kao glavne poluge razvoja,
te razvitak obrazovanja i znanosti prema svjetskim kriterijima kvalitete, kao prvi korak na
putu prema društvu znanja. Povecanje izdvajanja za obrazovanje i znanost mora biti
prioritet razvojne politike i potvrda europske orijentacije.2
Vlada Republike Hrvatske i Nacionalno vijece za konkurentnost, u ožujku 2004.,
predstavili su «55 preporuka za povecanje konkurentnosti Hrvatske», te istaknuli cetiri
kljucna nacionalna strateška cilja:
1. Ostvarivanje održivog rasta BDP-a;
2. Smanjivanje nezaposlenosti;
3. Povecanje kvalitete življenja;
4. Povecanje stupnja društvene ukljucenosti.
Ostvarivanje ovih ciljeva temelji se na obrazovanju za rast i razvoj. «Svaka nacionalna
ekonomija i njezin konkurentski položaj ovise prvenstveno o kvaliteti raspoloživih ljudskih
resursa. Korištenje tih resursa i ulaganje u njihovu kvalitetu glavni su cimbenici razvoja.»3
Obrazovanje ce doprinijeti povecanju konkurentnosti ako se ostvari:
- poboljšanje obrazovne strukture stanovništva,
- trajno osuvremenjivanje sadržaja i metoda obrazovanja na svim razinama
obrazovnog sustava, te usmjerenost na razvijanje temeljnih kompetencija,
- uspostava sustava vrednovanja i samovrednovanja kvalitete procesa i
rezultata obrazovanja,
- povecanje ulaganja gospodarstva i države u obrazovanje,
- što vece ukljucivanje u procese obrazovanja i ucenja (pocevši od
predškolskog sustava).
Pod motom «Najskuplje je ne ciniti ništa!» upucuje se na hitnost postupanja.
Osnivanjem trajnih radnih strucnih skupina koje ce ustanoviti kratkorocne, srednjorocne i
dugorocne potrebe za znanjima i vještinama u kljucnim gospodarskim podrucjima, na temelju
utvrdenog sustava prikupljanja informacija o potrebama tržišta rada, omogucilo bi se
razvijanje odgovarajucih obrazovnih programa prilagodenih razvoju potrebnih znanja i
vještina.

Hrvatsko obrazovanje

Hrvatska ima stoljetnu tradiciju institucionalnog obrazovanja odraslih. Nakon II.
svjetskog rata ustanovljen je obris, koji je sredinom pedesetih godina zaprimio sve
karakteristike sustava i bio inkorporiran na lokalnoj i državnoj razini. Veliki broj solidno
ustrojenih narodnih sveucilišta, znatan broj radnickih sveucilišta, osnovnih škola za odrasle,
vecernjih srednjih i viših škola, s velikim brojem polaznika, uz sustavno usavršavanje
andragoških djelatnika, ucinili su da je sustav obrazovanja u Hrvatskoj bio jedan od
najrazvijenijih, ne samo na prostorima tadašnje Jugoslavije, nego i u Europi. Stoga se s
pravom govorilo da je u šezdesetim godinama sustav obrazovanja odraslih u Hrvatskoj
prolazio svoju «zlatnu fazu».
Reformom školstva 70-tih godina, administrativnim nasiljem, uništen je koncept
obrazovanja odraslih, a do tada dobro organizirane institucije - nositelji ovoga obrazovanja -
potisnute su na rub zbivanja u suvremenoj naobrazbi i kulturi.

NATJEČAJ za zasnivanje radnog odnosa

Na temelju Odluke ravnatelja i Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, 115/10.), Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Radnička cesta 37b, 10 000 Zagreb, raspisuje

NATJEČAJ
za zasnivanje radnog odnosa

1. Stručni/a suradnik/ca u međunarodnim programima u Odsjeku za međunarodnu suradnju – 1 izvršitelj/ica na neodređeno vrijeme

Uvjeti:

* završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, ili specijalistički diplomski stručni studij odgovarajuće struke;
* aktivno znanje engleskoga jezika;
* poznavanje rada na osobnome računalu.



2. Stručni/a suradnik/ca za provedbu projekata u Odsjeku za pripremu natječaja i provedbu ugovora – 4 izvršitelja/ice na neodređeno vrijeme

Uvjeti:

* završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, ili specijalistički diplomski stručni studij odgovarajuće struke;
* aktivno znanje engleskoga jezika;
* znanje rada na osobnome računalu.



3. Stručni/a suradnik/ca za financije u Odsjeku za financiranje i računovodstvo – 1 izvršitelj/ica na određeno vrijeme

Uvjeti:

* završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, ili specijalistički diplomski stručni studij ekonomske struke;
* aktivno znanje engleskoga jezika;
* znanje rada na osobnome računalu.

4. Viši/a unutarnji/a revizor/ica - 1 izvršitelj/ica na neodređeno vrijeme

Uvjeti:

* završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, ili specijalistički diplomski stručni studij odgovarajuće struke;
* četiri (4) godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima;
* stručna ovlast ministra financija za obavljanje poslova unutarnje revizije (ili bez ovlasti ministra financija, uz obvezu stjecanja ovlasti u roku od godinu dana);
* aktivno znanje engleskoga jezika;
* znanje rada na osobnome računalu.

Uz pisanu prijavu na natječaj treba priložiti:

1. životopis
2. dokaz o stručnoj spremi (preslik diplome)
3. dokaz o radnom iskustvu.

Pučko otvoreno učilište Zagreb

Prošlo je devedeset godina otkako je na inicijativu sveuč. docenta dr. Alberta Bazale, a po uzoru na druge napredne srednjoeuropske narode, utemeljeno u Zagrebu Pučko odnosno današnje Pučko otvoreno učilište Zagreb. Sretni smo što obilježavanjem ove obljetnice možemo svjedočiti našim suvremenicima u domovini i svijetu o našoj kulturnoj i prosvjetiteljskoj tradiciji koja nedvojbeno kazuje kako je hrvatski narod u svim oblicima svoga djelovanja oduvijek bio sastavni dio europske civilizacije, jer su naši napredni ljudi već u ono davno doba osjetili koliko je važno pučko prosvjećivanje za skladan i svekoliki razvitak društvenog i gospodarskog života naroda. Pučko odnosno Otvoreno sveučilište na svome je devedesetogodišnjem putu prošlo sve povijesne promjene kojima je bio izložen hrvatski čovjek, ali ih je uspješno prevladalo dočekavši ostvarenja vjekovnog sna o uspostavi i postojanju vlastite neovisne i demokratske države na ovom prostoru koja je vjekovima bila meta mnogih osvajača i tlačitelja našega puka. Mali narod, kakav je hrvatski, samo se prosvjetom može uspješno boriti za nacionalnu i osobnu slobodu, za demokratska i socijalna prava. Odluku o uređenju pučkih predavanja, kao sveučilište ekstenzije, donijela su 29. studenog 1907. godine vijeća triju naših najstarijih fakulteta: Filozofskog, Pravnog i Bogoslovnog, ali se na potvrđivanje pravila moralo čekati tri godine, do proljeća 1910., pa su pučka sveučilištna predavanja mogla započeti u studenom 1912. Prvo predavanje na pučkoj sveučilišnoj katedri, o postanku i padu osmanlijske sile, održao je naš poznati povjesničar dr. Ferdo Šišić. Odugovlačenje s potvrđivanjem pravila i s početkom održavanja predavanja pokazuje koliko je tadašnja vlast nastojala onemogućiti početak rada Pučkog sveučilišta te kako je, na žalost, i među sveučilišnim profesorima bilo onih koji su se suprostavljali pučkom prosvjećivanju. Ali kako sputana misao snažnije prodire, napredne narodne težnje nisu mogle biti ničim zaustavljene. Sveučilište je svojim djelovanjem prenosilo našem puku plodove naprednog svijeta kako ne bi zaostalo za njim, a to čini i danas kad Hrvatska mora nadoknaditi zaostajanje u tehnološkom razvitku i tržišnom gospodarstvu koje se ne može ostvariti bez odgovarajuće izobraženog i osposobljenog kadra. Usporedno sa sveučilišnom ekstenzijom javlja se već zarana spoznaja o potrebi osnivanja srednjoškolske ekstenzije koja bi djelovala u drugim hrvatskim gradovima u okviru srednjih škola - gimnazija. Tako se održavaju predavanja o aktualnim i povijesnim temama u Splitu, Zadru, Dubrovniku, Varaždinu, Rijeci, Sušaku, Opatiji, Puli odakle su stizali brojni pozivi neka iz Zagreba, "žarišta hrvatske kulture ... sine jače svijetlo" i u druge hrvatske krajeve. Nakon Prvoga svjetskog rata, kad se Hrvatska našla u novoj državi, Kraljevini Jugoslaviji, u kojoj je i formalno izgubila svaku značajku političke posebnosti i obilježja državnosti i kad je ispočetka vladalo opće nesnalaženje u narodu, došlo je do zastoja i u radu Pučkog sveučilišta. Osim povijesnih, jezikoslovnih i drugih humanističkih tema, održana su i brojna predavanja o gospodarstvu, biologiji i medicini. U prvoj radnoj poslijeratnoj godini, koja je započela 1921., bilo je oko sedamnaest tisuća slušača, a u dvadesetpetogodišnjem razdoblju, između dvaju ratova, u Pučkom su sveučilištu održana ukupno 2.764 predavanja koja je posjetilo 406.717 slušača. Osim profesora zagrebačkih fakulteta, predavali su i mnogi predavači iz inozemstva, što svjedoči o velikom ugledu ovoga učilišta.
Pod neposrednim utjecajem Pučkog sveučilišta iz Zagreba osnovano je u drugim gradovima osamnaest srednjoškolskih ekstenzija koje su označile začetke budućih narodnih sveučilišta kakva su u našim gradovima osnovana tridesetih godina. Već je tada pokrenuta i inicijativa za stvaranje saveza pučkih sveučilišta, ali kako takva udruga kojaje isticala demokratska načela i promicala slobodarske težnje naroda i pojedinaca, nije bila poćudna ondašnjoj vlasti, to se ova zamisao nije ostvarila.
Značajnu ulogu u širenju važnosti prosvjetiteljskog rada za puk imao "Zbornik za pučku prosvjetu u kojem su objavljeni mnogi stručni radovi o nastavi te metodičkom i socijalno-pedagogijskom osposobljavanju kadrova za rad s odraslim polaznicima, u čemu se naziru početci andragoške izobrazbe nastavnika u nas. O djelovanju Pučkog sveučilišta znalo se je i izvan naših granica, posebno među našim iseljenicima u Americi, odakle je stigla i novčana potpora. Svoju prvu obljetnicu obilježilo je Pučko sveučilšte 1932. kao dvadesetpetu godinu od osnutka i dvadestu godinu rada, a proslava je započela 23. listopada svečanom sjednicom pod predsjedavanjem njegova osnivača, tada rektora Sveučilišta u Zagrebu, dr. Alberta Bazale. Tom su prigodom održana dva značajna predavanja simboličnih naslova i poticajnih sadržaja: "Vječni oganj" dr. Bazale i "Pogled u budućnost" dr. Vouka. Poslije Drugoga svjetskog rata Pučkom je sveučilištu ukazom tadašnjih vlasti odmah promijenjeno ime u Centralno narodno sveučilšte pod nadzorom tadašnjeg republičkog ministra prosvjete koji je propisao i nova pravila. Sveučilište je ipak zadržalo svoju osnovnu namjenu i dotadašnji način djelovanja, ali je, osim jezičnih, došlo i do promjene u sastavu odbora kojem su pridodani predstavnici javnih radnika iz pojedinih staleških udruga, sindikata i studenata. Inicijativni odbor za nastavak pučkih sveučilišnih predavanja sastao se pod predsjedanjem dr. Ramira Bujasa, a novoimenovani odbor, na čelu s predsjednikom dr. Vladimirom Brajkovićem, započeo je prvu radnu poslijeratnu godinu u siječnju 1947. Sveučilište je dobilo nove prostorije i veliku predavaonicu u Kordunskoj ulici. S promjenom ustroja tadašnje vlasti, od strogog centralističkog upravljanja prema nekim oblicima decentralizacije, i Narodno sveučilište prestaje biti središnje (centralno) i od 1954. potpada pod ovlast odnosno opći nadzor Odjela za prosvjetu grada Zagreba, ali i dalje ima obvezu pomagati ostala narodna sveučilišta u Hrvatskoj sve do osnivanja Saveza narodnih sveučilišta RH koji je dobio zadaću koordiniranja, unapređivanja i usmjeravanja rada narodnih sveučilišta. Nakon održanog republičkog savjetovanja, narodna sveučilišta su dobila položaj društvenih ustanova "za prosvjećivanje i obrazovanje odraslih građana sa svojstvom pravne osobe ... pod općim nadzorom Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu". Ovom je uredbom, utvrđenom 1954. godine, prestalo djelovanje sveučilišne ekstenzije pa je Narodno sveučilište u Zagrebu dobilo je novu fizionomiju i razvijalo se sukladno tadašnjem političkom trenutku tzv. društvenog upravljanja. Prema novim pravilima o organizaciji i poslovanju, šestima od svoga osnutka, određeno je da upravni odbor Narodnog sveučilišta imenuje tadašnji Savjet za prosvjetu grada Zagreba, a ravnatelja postavlja i razrješava Narodni odbor grada Zagreba. Reformom odgoja i obrazovanja, započetim 1978. godine, znatno je sužena djelatnost narodnih sveučilšta pa je sazrela zamisao o integriranju Narodnog sveučilšta grada Zagreba s Radničkim sveučilištem "Moša Pijade" koja je dovršena u svibnju 1980. kad je Sveučiliištu promijenjeno ime u Radničko i narodno sveučilište (RANS) "Moša Pijade" - Zagreb. Sveučilište je tada prema ondašnjim zakonima ourizirano i otada djeluje u novoj, dobro opremljenoj zgradi, u Ulici grada Vukovara 68. Nakon referendumskog izjašnjavanja zaposlenika 1990. godine, Sveučilište mijenja ime u Otvoreno sveučilište iz čijeg se sastava odvaja OOUR Centar za kulturu, koji postaje samostalna ustanova. Otvoreno sveučilište je ustrojeno kao jedinstveno poduzeće za obrazovanje, za obrazovanje, za kulturu i za nakladništvo. Otvoreno sveučilište u svom prosvjetnom djelovanju, pored redovitih školskih programa, ostvaruje danas veliki broj programa izvaninstitucijskog školskog sustava, ukupno oko 300 obrazovnih programa, najviše onih za osposobljvanje, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i doškolovanje u kojima godišnje stječe obrazovanje oko 25000 polaznika. Zanimljivi su i programi za ljude treće životne dobi čime se ostvaruje Uneskova zamisao o potrebi doživotnog obrazovanja.
Polazeći od tradicije, u kojoj je Hrvatska bila životno povezana sa zemljama srednjoeuropskog kulturnog i civilizacijskog kruga, i naših današnjih zadaća za uklapanje neovisne Republike Hrvatske u svjetska društvena i gospodarska dostignuća, Otvoreno sveučilište, kao sljednik jednog od najstarijih europskih pučkih učilišta, nastoji se razvijati prema suvremenim prosvjetnim zahtjevima i modelima kojima se sve veća pozornost poklanja izvanškolskim edukativnim oblicima u stjecanju znanja i vještina potrebnih za život. Obilježavanje devedesete obljetnice postojanja i rada, prava je prilika da se to i ostvari: da se ovom sveučilištu utemeljenom na početku ovoga stoljeća pripravi put u daleko zahtjevnije treće tisućljeće naše civilizacije.

OBRTNIČKA ZANIMANJA

ALATNIČAR, AUTOELEKTRIČAR, AUTOLAKIRER, AUTOLIMAR, AUTOMEHANIČAR, BRAVAR, BRODSKI MEHANIČAR, DIMNJAČAR, ELEKTROINSTALATER, ELEKTROMEHANIČAR, ELEKTRONIČAR-MEHANIČAR, FASADER, FOTOGRAF, FRIZER, GALANTERIST, GLAZBALAR, GRADITELJ DRVENIH BRODOVA, GRADITELJ METALNIH BRODOVA, GRADITELJ ORGULJA, GRADITELJ PLASTIČNIH PLOVILA, INSTALATER GRIJANJA I KLIMATIZACIJE, KEMIJSKI ČISTAČ, KLESAR, KLOBUČAR, KONOBAR, KOTLAR, KOVAČ, KOZMETIČAR, KROJAČ, KROVOPOKRIVAČ, KRZNAR, KUHAR, LIMAR, LJEVAČ, MEHANIČAR POLJOPRIVREDNE MEHANIZACIJE, MESAR, MLINAR, MLJEKAR, OBUĆAR, OČNI OPTIČAR, PEĆAR, PEDIKER, PEKAR, PISMOSLIKAR, PLINOINSTALATER, PRECIZNI MEHANIČAR, PRODAVAČ, PUŠKAR, SLASTIČAR, SOBOSLIKAR-LIČILAC, STAKLAR, STOLAR, STROJOBRAVAR, TAPETAR, TESAR, TOKAR, URAR, VODOINSTALATER, ZIDAR, ZLATAR

trogodišnje programe obrazovanja

Upisom u trogodišnje programe obrazovanja za obrtnička zanimanja učenici već u prvoj godini stječu osnovna praktična znanja i sudjeluju u praktičnoj nastavi u obrtničkim radionicama ili trgovačkim društvima. Tijekom treće godine praktične nastave učenici već znaju obavljati poslove u struci za koju su se opredijelili i svjesni su svojih vještina i znanja. Tijekom praktične nastave od prve do treće godine učenici ostvaruju naknadu kod poslodavca . Učenik je od prve godine školovanja motiviran za školovanje sudjelovanjem u direktnom procesu rada ili usluge s uvidom u perspektivnost zanimanja jer znaju da ih čekaju radna mjesta , a nakon tri godine radnog iskustva i stjecanje kvalifikacije razine 5.1 polaganjem majstorskog ispita mogu otvoriti vlastitu djelatnost-obrt. Proizvodne i uslužne djelatnosti u obrtništvu ili trgovačkim društvima uvijek su tražene na tržištu rada svake zemlje i omogućuju stjecanje samostalnog rada već s 18 godina. Sposobnost za vlastitu djelatnost može se vrlo brzo steći već s 20 godina nakon polaganja majstorskog ispita. Stipendije kojima se motiviraju mladi ljudi za obrazovanje dodatna su motivacija uspješnog školovanja za obrtnička zanimanja. Građani grada Zagreba i Zagrebačke županije trebaju stručnjake u području obrtništva zbog čega je ono uvijek cijenjeno.